

II DUNAVSKA KONFERENCIJA ZA UMETNOST I KULTURU
septembar 2003.
izložba:
VEZA/ CONNECTION
Austrija/ Srbija
Ideja i koncept: Darka Radosavljević Vasiljević
Asistenti: Miroslav Karić, Slobodan Jovanović
Prostori:
GALERIJA DOMA OMLADINE
Wolfgang Thaler, Mirjana Đorđević
REMONT GALERIJA
Constanze Ruhm
Kulturni centar Beograda Knez Mihailova 6
Likovna galerija
Heimo Wallner, Uli Vonbank-Schedler, Martin Dickinger, Talent, Branka Kuzmanovic, Zdravko Joksimović
Galerija ART GET
Kustos: Milanka Todic
Lični pogled:Johanna Kandl &Helmut Kandl, Leo Kandl, Margaretha Spiluttini, Renata Breth, Paul Albert
Galerija Beograd
Gerhard Gross, Dejan Grba
Salon Muzeja Savremene umetnosti
Elke Krystufek, Uros Djuric
VEZA / CONNECTION
nastavlja se/ to be continiued
Prelaz iz XX u XXI vek u razvoju Evrope obeležava pojam INTEGRACIJE, koji se odražava i na kulturna kretanja. Jugoslavija je prethodne decenije jednostrano bila isključena iz tog trenda. Neuporedivo češće je jugoslovenska umetnička scena bila predstavljana u drugim zemljama, no što je jugoslovenskoj publici bilo predstavljano šta se dešava u drugim sredinama.
Doduše, prisustvo naših umetnika na izložbama u svetu, proisteklo je iz još jednog (diskutabilnog) trenda – BALKANIZACIJE. Mnogobrojne "balkanske" izložbe organizovane su na sve strane, ali je taj geopolitički pristup prezentovanja savremene umetnosti često odavao utisak getoiziranja, a po nekada i kolonizacije.
Stoga, šansa da se savremena umetnost većine balkanskih zemalja predstavi u drugačijem regionalnom projektu, gde se kombinuju “bogate”, razvijene kulturne sredine i “siromašne” koji tek treba da uđu u svetsku zajednicu, je dobra prilika za ravnopravnu prezentaciju – poređenje.
Između podunavskih zemalja uvek je postojala komunikacija. Nekad saradnja, nekada sukob. Na političkom nivou.
Umetnici, koji ne poznaju granice, uvek su pronalazili načine i održavali kontakte sa sebi bliskim autorima, čak i u najtežim vremenima. Najčešće na osnovu ličnog poznanstva, ostvarivani su mnogobrojni zajednički projekti.
Na žalost, upravo zbog nedostatka zvaničnog stava, ta komunikacija nikada nije bila dovoljno vidljiva na oficijalnom nivou i zadržavala se u internim krugovima.
Kako je osnovna koncepcija ovih bijenalnih susreta u okviru Dunavske konferencije, da jedna zemlja bude domaćin, a druga glavni gost, odabrana je Austrija kao glavni gost.
Austrija je vekovima za ovaj deo Evrope bila najveća i najznačajnija Kapija ili prva stanica na putu ka Evropi. Posebno se taj odnos odražavao na polju kulture, nauke i obrazovanja.
Poslednjih godina prošlog veka i početkom ovog, nekoliko austrijskih institucija (KulturKontakt, Forum Štadpark, Rotor- asocijacija za savremenu umetnost…), festivali (Ars Elektronika), štampani i elektronski mediji (Kamera Austria, Špringerin, Kunst Radio, FM4), kao i mnogobrojni pojedinci (umetnici, kustosi), činili su mnogo da razbiju blokadu i pomognu našim autorima da uspostave i održe kontakt sa svetom. Sticajem okolnosti, austrijska kulturna javnost je imala više prilike da kroz pojedinačna gostovanja bolje upozna našu umetničku scenu no mi njihovu. Više desetina, a možda i stotina, autora iz Srbije, tokom 90-tih (XX veka)i početkom 10-tih (XXI veka), uz pomoć mnogobrojnih stipendija i programa Austrijske vlade, imalo je priliku da boravi u ovoj, nekada susednoj, zemlji. Tako su uspostavljene lične veze, koje i danas traju i razvijaju se.
Koncept izložbe se upravo oslonio na tu vrstu komunikacije. Nije bilo lako odabrati ograničen broj domaćih autora kojima će se pružiti mogućnost da javno pozovu svoje kolege i izlažući zajedno sa njima u beogradskim galerijama, ozvaniče postojanje VEZE. Spisak onih koji bi mogli biti domaćini, bio je dugačak.
Pozvani su umetnici koji imaju dugogodišnju saradnju sa austrijskim kolegama, Talent, Branka Kuzmanović, Zdravko Joksimović, Mirjana Đorđević, Uroš Đurić i Dejan Grba, da budu domaćini da pozovu svoje goste i tekstom objasne svoj izbor. Odabrali smo manje galerijske prostore u kojima se predstavljaju radovi domaćina i gosta, 1:1.
Koncept umetnik=kustos nije nov, ali u ovom slučaju umetnici direktno vode međusobni dijalog, čime pokreću niz pitanja, među kojima su možda najvažnija: Da li je umetnička produkcija danas vezana za geopolitička kretanja? Da li se i po čemu razlikuje umetnički rad nastao ovde i u "razvijenim" sredinama? Da li i ko na koga utiče?
Ili je umetnost nešto sasvim drugo, nešto što ide ispred/izvan dnevne politike, i svako insistiranje na trenutno popularnom kontekstu, pakovanje sa namerom da se od umetnika "izvuče" rad koji odgovara tezi, zapravo je zloupotreba umetnosti. Kada se izbegne ceo lanac "tumača" i "predstavljača", kada se umetnicima da šansa da sami sebe predstave publici, radovi dobijaju drugo, suštinsko značenje. Oslobođeni od konstektualizacije, oni su ono što jesu, sa svim dobrim i lošim karakteristikama.
Ovaj serijal izložbi pokazuje i različitosti individualnog stvaranja, bez obzira na sličnosti senzibiliteta domaćina i gosta, uspostavljajući dijalog ravnporavnih stavova.
U međuvremenu, kao što se to obično dešava, koincidencijom, u isto vreme rađeno je na još dva, slična projekta: Milanka Todić pripremala je izložbu LIČNI POGLED, predstavljajući austrijske fotografe sa kojima je ranije sarađivala a fotograf Imre Sabo izložbu fotografija Dunava, Mihalja Moldvaia (fotoreportera Šterna, rođenog u Beogradu). Sa zadovoljstvom smo i ove izložbe uključili u VEZU.
Darka Radosavljević Vasiljević